Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jeton Kelmendi (Peć, 1978.) je kosovski pjesnik i publicist.
Životopis [uredi]
Osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom mjestu, a studij u Prištini. U svijet umjetnosti zakoračio je početkom ovog milenija. Objavljuje u više medija na albanskom jeziku, a surađuje i s inozemnim nakladnicima, čime je stekao ugled i čitatelje, uz one u Kosovu, i u inozemstvu. Njegova je poezija prevedena na više jezika. Uključen je u nekoliko međunarodnih pjesničkih klubova, a zastupljen je i u antologijama. U svojim publicističkim radovima uglavnom tretira kulturna i politička zbivanja. Veteran je UÇK (Oslobodilačke Vojske Kosova). Radi i živi u Briselu. Član je Asocijacije profesionalnih novinara Europe.
Kritičari o Kelmendijevom pjesništvu [uredi]
Kritičari primjećuju Kelmendijev osobit odnos prema poeziji kao umjetnosti. To je očito u porukama koje svojim pjesništvom šalje. Uočljiva je posebnost njegova pjesničkog jezika, kreativan odnos spram koncepta i figurativnosti koju ne doživljava kao puko sredstvo. Osobitost njegove poezije je vertikalnost i igranje s figurativnosti u vremenu i biti, ali njegova krucijalna opcija jest etičko i odgovorno kazivanje riječi. U izboru tema prevladavaju ljubavni motivi i osobni doživljaj realnosti. Jeton Kelmendi stvara trodimenzionalnu poeziju, prožetu originalnim tradicijskim elementima, zgodno uklopljenim u njegovo viđenje aktualnih zbivanja.
Objavljena djela [uredi]
Zbirke pjesama [uredi]
- Shekulli i premtimeve (Vijek obećanja), 1999 poezija
- Përtej heshtjes (Iza šutnje), 2002 poezija
- Në qoftë mesditë (Ako je podne), 2004 poezija
- Më fal pak atëdhe (Oprosti mi malo domovino), 2005 poezija
- Ku shkojnë ardhjet (Kamo idu dolasci), 2007 poezija.
- Zonja Fjalë (Gospođa Riječ) 2007.
Antologije [uredi]
U Bukureštu je na rumunjskom jeziku objavljena Kelmendijeva antologija pjesama Ce mult s-au rărit scrisorile (Sa fortë janë rralluar letrat).
Vanjski linkovi [uredi]
Jeton Kelmendi autor je trodimenzionalne poezije, gdje ujedinjava aktuelnost zbivanja i originalnost tradicije.
Kritika primećuje osobit način, odnos i poruke poezije kao umetnost. Jezik pesnika je posebnost, kreativan način odnosa spram koncepta i figurativnosti. Osobitost njegove poezije jest vertikalnost i figurativno igranje u vremenu i bitnosti.
Jeton Kelmendi, pesnik (i publicista) rodjen je u Peći (1978). Osnovno i srednje obrazovanje završava u rodnom mestu a studije u Prištini.
Prisutan je u više medija na albanskom jezikju, a saradjuje i sa izdavačima vani, pa je tako stekao ime za čitaoce na Kosovu i inozemstvu. Kao publicista koji tretira kulturna i politička zbivanja stekao je ugled i van Kosova zakoračivši u odaje umetnosti od početka ovog mileniuma. Njegova je poezija prevedena na više jezika i prisutan je u više antologija, on je istovremeno član više klubova pesničkih prominensija a predstavljen je u više časopisa, pogotovo na engleskom prevodu. Bit pesnikove opcije jeste etika i odgovorno kazivanje reči. Kod tematike peovladava ljubavni osjećaj i realnost tematike.
Veteran je UÇK (Oslobodilačke Vojske Kosova na poslednjem ratu). Radi i živi u Brislu a član je Asocijacije profesionalnih novinara Evrope.
Objavljena dela:
- Shekulli i premtimeve (Vjek obećanja), 1999 poezija
- Përtej heshtjes (Iza ćutnje), 2002 poezija
- Në qoftë mesditë (Ako je podne), 2004 poezija
- Më fal pak atëdhe (Oprosti mi malo domovino), 2005 poezija
- Ku shkojnë ardhjet (Kamo idu dolasci), 2007 poezija
(sve izdavane u Prištini, gde je doskora živeo).
Autor je i drame Zonja Fjalë (Gospodja Reč) 2007. Objavljena mu je na rumunskom posebna antologija pesamaa u Bukureštu – Ce mult s-au rărit scrisorile (Sa fortë janë rralluar letrat)
MONALIZA
Ona je živa
Lepotom šutnje
Mirom duše
Krije tajnu
Dahom
Smrtno naspram zida
promatra u lice ljude
ne zborivši ni riječ
Bez svojih otkucaja
bije za druge ljude
i ponese kap našeg pogleda
u druga njedra
toplinom žene
Leto 2006 Paris
AMORFE
Ništa za sve sve za ništa
Jao iza sebe
Kad reč izusti dušu
Svevišnji zašto dozvoli
Enigma svetlosti Pegaza
Dodirne mesec samoće
Drugim korakom
Zakoraća u sutra
Nije ostalo za vjerovati
kruhu niti vodi
gladu ni žedji.
U poljani jedne riječi
Domovina
Gdekoji napaše i napi
Bog njihov zašto oprašta
Na zidinama strpljenja
Nabasa tolika čutnja.
Suludi nas tren za nostalgiju
Danasno sakrismo za sjutra
I mi pijani vjernici
Zašto to odobri naš Svevišnji
Sveukupnosti ništa ti ne kažem
Vidjet češ vidjet češ
Kada zaplovimo na drugoj strani
Priština, maj, 2005
POD SJENKOM SJEĆANJA
Kazah ti nešto zaboravno
U što nečeš se prisjećati ni sjutra
Zaborav postaje sve stariji
Kad se zaputi čutanje
Kod sušenog drveta
Čekam te
Zakačenom rimom
Na vrhcu planine
Kamo se čeka samo dragana
Tu sjednem
Odmarati malo
Kapne mi jesen ili surva se svjetlost
Pokušah da ti nešto ispričam
Juni, 2004
_____________________________________
1.Ljubavi, naucci me kako zavoljeti
Trccao sam
dan i noc po godinama i desetljeccima
moga zhivota
i premnogo sam se igrao s njim
i ccesto me je varao
Nekada,vrlo kasno
shvatio sam to ,ali neka
Mjesecu
sada palo mi je napamet neshto
a ja se mjerim sa samim sobom
imam samo jednu stvar da ti se obratim
Ljubavi
Naucci me kako zavoljeti
Jer smatram da nije kasno
Kasno nije nikada
Ali,ne vjerujem vishe ovom.
Vjerujem tebi kao djete bajci
Naucci me
bar
kako zavoljeti
a ne zaljubiti se
I majka me nauccila
kako hodati
no zhivot cjeli prodjoshe mi u trci
trkom prvo dok sam odrastao
Aiii
Trkom da se
iz planina vraccam
Oh,koji put dalek do tebe ,vecceras
Naucci me sada poshteno
ljubavi
Koliko voljeti
U modi je uzeti
Tanku zavjesu
mishlenja
I okrenuti occi
Negdje malo,negdje vishe
zamirisati cvjecce covjeccnosti
Zhenska
Sasvim bez nekakvog rasporeda
Ljubavi
Naucci me kako voljeti
Svi su ustali na noge
Svak mjeri prema svome kutu.
Znaccaju vremena kraccegputa
Dok neki uopcce ne govore
Drugi kazhu,sve najgore
Voljeo sam one koji su primitivni
a vreme ih pregazilo
Voljeti je kao da se rakijom opijesh
A shto drugo i ne kazhu
Ljubavi
Naucci me zashto voljeti.
Sve dok budesh nocc,moja si
Tamo je carstvo ccuda
I kao shto si ti vjeccna
Kruh rijecc
Nema drugo shto raste
Ccutish
Iliti govorish
Tvoji zakoni ne prostiru se dalje
Od mojih
Za mene dok budesh imala vremena
Nocc od petka
Moja si
Sa svime shto imash
shto su.za pjesnika
To je prva varijanta
Vidi se muza nuklearnih proba
A ja i ti
Samo jedan put bivali smo vatra
Niti se mozhe vjerojati noccima
No,malo iliti mnogo
Moja
Rijecc koju pisah za tebe
Princezo
Jeste iliti nije
Osobna karta jednog vremena
Tamo na drugom kuta sobe
Sigurno
Jesen promovira svoju glavnu rijecc.dok sve
Zaustavishe se u jednoj toccki,
Ja sam pocceo pisati
bez toccaka
Sada kada ponavljam ove stihove
Misao
Ide mi
kod one toccke.
Negdje vani
Jastvo dushe jedne liccnosti
Iliti perfomanca ogromnih razmjera
Odluccio sam
Kako se kazhe
Bez dvoumljenja
Prevazicci duge puteve
Sve do kapije tvoje dushe
A ti,ukoliko si voljna
Napravi mi utoccishte.
Ako me snadje
zhega tvog ljeta
Otvori malo prozor srca
Neka malo ulazi svjezh vazduh
Rijecci
Ukoliko si voljna da mi napravish malo mjesta
Uccini
Da budem komodan
Ne samo da sklanjam glavu
U ogledalu occi
Ccini mi se kao da si nebeska zvijezda
Tvojih mishljenja
Mozhda
Dogadja se kao shto kazhu
Duh
Prolazi kroz iglenu ruppicu
ako smatrash pametnim zatvori kapiju
Dushe
Crvenim slovima napishi
Moje ime i izlozhi na tvojim vratima tvoje dushe
Tada cce se znati da ta kula
Ima jednog gazdu.
Malo sam govorio
Drugaccije
Mnogo pobjedonosno
Gospodiccna
Ali,kazhem
Neccesh mi uzeti za zlo.
Na koncu, rijecci su te jednog pjesnika
I ti znash da se dozvoljava
skinuti odjecu s obuccenih rijecci
posve nage
i tako bez odjecce
Obucci ih kostumom mojih zhelja
Iliti
Ako je za te bilo dovoljno kazati
Ja te volim
To shto kazhe svatko
Svakome
I muzh svojoj zheni
Gospodiccna,ja imam posve dugaccije mishlenje.
Kao da
Mishlenje nema vrijednost bez rijeccii
Iliti rijecc
Shto kazhe ako ne zamucci glavu
Ljudska dusha
Ti si gospodiccna rijecc
A ja gospodin mishljenje
Posve ovako sam ih video
Sebe s tobom i tebe sa mnom
Ccak i ovu formulu ljubavi
Otuda ako je neshto ostalo iza
Modernizacije
Stoga
Gospodiccna rijecc,lijepa si
Kada gospodin mishlenje daje ti lijepotu
Ah,
Treba se slozhiti
Da shutnja
promatra nas s morom
Shto se sa nama zbiva
Ali,neka vishe
Gospodiccna rijecc
Hoccu da te sada poljubim
Samo jednom
Jer drugi,trecci put ne znam kako dolaze.
Sloboda nek zhivi slobodna
I rijecc
I misao
Neka govore kako zhele
Ja sada hoccu prvi poljubac I rijecc
Neka vole
Ja i mishlenje.
Neka neshto progovore
Sada volim prvi poljubac
MONALIZA
Lijepotom
Ona je zhiva,ccuti
Mirnom dushom
Ccuva zhivotni jecaj
Za misterioznim
Stoji dozhivotno pored
Zida gledajucc ljjude
U lice
Ne govorecci im
I govori im ponekad
Bez ritova srca kuca
U drugim srcima
nashu toccku occiju.
Sa sobom nosi
Bash
Ona je zhena
Koja je prelazila posve zadovoljstvu
Jer ti u occi ulazi
I daje ti zadovoljstvo
Bash
Ljeto, 2006, Paris
Bezobliccna
(Amorfna)
Nishta za sve iliti sve za nizashta
Preko sebe,aman
Kada je rijecc ostala bez dushe
Zashto dozvoljava njezin Bog
Enigmu Pegasa svijetla
Dodakao je mjesec samocce
Drugim korakom gazi,sutrashnjicu
Nije stalo da se vjeruje kruhu,vodi
zhedji niti gladu
Na polju jedne rijecci
Domovina
Koliko je pasala i pila
Zashto dozvoljava njihov Bog
Na zidovima strpljenja
koliko ccutnje sudara se i
gadjenje poludishe nas za tobom nostalgijo
Danashnjicu ostavismo za sutra
Zashto me dozvoljavash,Bozhe moj
Svugdje ne kazhem ti nishta
Vidjet ccesh kada izlazimo
Na drugu stranu
Rijecc prevazilazi shutnju
Juccer sam se nauccio
Ccutati
Govoriti malo
Nadisao sam se
Ljutnje
Pokidanih zona
Tvojih occiju
Odavno sam krenuo docci.
Od tebe
Da ti govorim tiho
Da ti ispriccam
O tebi
I o sebi
Juccer sam se dvoumio
Da ti kazhem
Da si kruh stihova
Voda rijecci
Ja za tebe
Najpjevanija pjesma
Odavno
Juccer sam htio ccutati
Postati sijena
Da ti zauzmem svjetlo sunca
Htio sam
prevazicci ccuda
Cjelog ccovjeccanstva
Nacci se blizu tebi.Juccer sam vidjeo kako mogu
prevazicci
Ranije iliti kasnije
Juccer
Pokushao sam
da se radujem najvishe
maj 2005, Prishtina
Putopis
Tu zapoccinje zalazna shutnja
kao u polnocc subota
Nedjelja i zadata rijecc
Ccekaju da se sa nama vide
Sve zalazi juccer
Nekoga je potrefio zaborav
Lirika pjesme niti glas gusle
Ne slusha se vishe u kamenitoj kuli
Vrijeme jeste kao
U najveccoj zimi
Tu poccinje zalazno i doba
Ovi su nashi dani
Tijek vremena ljubavna lirika
Bozhji dar
Ne mijenja se stih
Jer rijecc ima krv
Ulazio je u igri
Koja se rijetko igra
Igra potom ostarujue lijepo.
13 veljacce 2oo4
Pod sijenom uspomene
Rekoh ti neshto zaboravljeno
Ono,ccega se neccesh sjetit niti sutra
Zaborav postaje sve stariji
Tada kada hoda ccutnja
Kod suvog hrasta od sunca
Ccekam te
U redu sa stihom
Objeshenog na
uzbrdicu ccezhjje
Tu se samo ljubav cceka
A ja sjedoh da se odmaram
Osushila se jesen jer je svjetlo palo
Pokushao sam da ti neshto kazhem
Juni 2004